ИЗ АРХИВЕ ИБАРСКИХ НОВОСТИ

PREĆUTANE KNJIGE - piše Ivan Rajović
Molitve za promašene reči

Kraljevčanin Aleksandar Marić autor je knjige ,,Studenica, Studenica”, koja je objavljena pre dve godine, a kojoj, kao i mnogim drugim pisanim tekstovima, književna kritika nije posvetila adekvatnu pažnju, niti joj odredila mesto u korpusu ovdašnjih stvaralaca i njihovih dela.
Marić je poeziju počeo da piše sa 18 godina. Sam priznaje da je to relativno kasno za neki početak, ali je ubeđen da je taj dar sve vreme bio skriven u njemu, sve dok nije došao na ideju da svoje duboke emocije u datom trenutku izrazi pesmom. Bila je to, naravno, neka vrsta ispovedne poezije, karakteristične za taj uzrast. Ozbiljno bavljenje poezijom počinje kasnije, u Pančevu, posle književne večeri ,,Kraljevčani u Pančevu”, na kojoj su svoje pesme govorili Miloš Milišić, Dragan Hamović, Veroslav Stefanović i Živorad Nedeljković. Tu je upoznao Dragoslava Lackovića, pančevačkog pesnika, sa kojim je počeo ozbiljno da sarađuje i razmenjuje iskustva. U to vreme je učestvovao i na brojnim književnim radionicama i pomno pratio dešavanja u književnosti, a naročito u poeziji.
Sazrevanje pesničkog izraza u njemu je trajalo gotovo deset godina, u neprekidnom dijalogu sa, kako tvrdi, Draganom Hamovićem, tadašnjim urednikom Povelje, i iščitavanjem stare srpske književnosti, ali i pesama pesnika, prevashodno dobitnika ,,Žičke hrisovulje”.
Prvu, i za sada jedinu, knjigu pod nazivom ,,Studenica, Studenica" Marić je objavio 2003. godine u izdanju SKC Kragujevac. Bila je to, zapravo, nagrada na konkursu za prvu knjigu.
Tematika kojom se Aleksandar Marić bavi u svojoj knjizi je logični nastavak onoga što je svih prethodnih godina radio, pomeren ka duhovnoj strani poezije koja je negovala istorijsko i običajno tokom godina nacionalnog osvešćenja. Imajući u vidu svu staru srpsku književnost i dela Vaska Pope, pogotovu zbirke ,,Uspravna zemlja”, Lalićevih ,,Zaveštajnih kanona” i Pavlovićeve ,,Antologije srpske poezije”, koja ima za reper baš tu duhovnu potku, postavio je sebe u poziciju nastavljača takvog pristupa poeziji. Samo što njegova poezija malo otvorenije svedoči o pravoslavnoj suštini srpskog bića. Ova zbirka je sa jedne strane letopisna, a sa druge ispunjena osećanjem uživljavanja u motive i događaje iz istorije oslanjajući se na srednjovekovnu i liturgijsku formu povelje, kanona, psalama…
Knjiga ,,Studenica, Studenica” je pisana slobodnim stihom, počinje sadašnjošću, preko istorijskih događanja prevashodno vezanih za ovo podneblje i ovaj narod, a završava apokaliptičnom vizijom, odnosno Kanonom o Carstvu Božjem. Zanimljivo je da Marić Apokalipsu ne predstavlja kao neki smak sveta, već kao radostan događaj ispunjenja istorije sa akcentom na Studenicu, koja istorijski predstavlja izvor srpske duhovnosti i obrazovanja, a apokaliptički utočište srpstva, a sve iz ugla pesnika i njegove molitve za praštanje promašenih reči.
U pripremi je knjiga kraćih pesničkih formi ,,Kosovski prozbenik”, zapravo pesnički molitvenik koji sadrži jekteniju, katizmu kosovskom pastiru, obretenja, povelje, zavetnik i kosovski vaskrsni kanon.
Knjiga bi trebalo da se pojavi do ovogodišnjeg Sajma u Beogradu, a izdavač je Gradac iz Raške.