Mr Slavica Radovanović
Republicki seizmoloski zavod


Živeti sa zemljotresom
Zemljotres je naglo i snažno trešenje zemlje uzrokovano lomljenjem i pomeranjem blokova stena ispod zemljine površine. Ovo drmanje može da izazove rušenje zgrada i mostova, prekid struje, gasa i telefona. Ponekad može da izazove i odrone i klizišta kao i lavine i požare. Najviše su ugrožene zgrade sazidane na nekonsolidovanom nasutom zemljištu ili starim izvorištima. Zemljotresi se dešavaju iznenada, silovito i bez upozorenja.
Zemljotresi su nepredvidivi ali štete od zemljotresa nisu. Da bi se što bolje pripremili za buduće zemljotrese neophodna je akcija društva i vaša lična akcija.
Krajem septembra 1998. godine peti štetan, snažan zemljotres pogodio je Srbiju. Epicentralna oblast ovog potresa locirana je 20km istočno od Valjeva, odnosno manje od 10km južno od Mionice. U aprilu 2002. godine zemljotres kod Gnjilana nas je opomenuo da je realnost jakog zemljotresa na našim prostorima prisutna i da je stoga neophodno preduzeti neophodne mere kako bi se sve posledice zemljotresa što više umanjile.
Osnovni pojmovi u opisivanju zemljotresa
Posle svakog velikog zemljotresa suočavamo se sa istom situacijom.
Seizmolozi pominju: magnitudu, intezitet, hipocentar, epicentar, žarište, rasedne ravni, aktivni blokovi, mehanizam zemljotresa...
Šta ovi termini stvarno znače? Šta mi to stvarno osećamo?
Šta je zemljotres?
Zemljotres je posledica naglog pokretanja dva bloka stenske mase duž rasedne ravni. Ovaj proces se jednostavno može predstaviti pucketanjem prstiju. Pre pucketanja neophodno je da se prsti guraju zajedno i istovremeno u stranu. Iako ih pritiskamo jedan uz drugi oni se u početku ne pomeraju u stranu. Kada ih dovoljno jako gurnemo u stranu, oni savladaju trenje, otpor i pomere se u stranu oslobađajući energiju i proizvodeći snažan zvuk koji putuje kroz vazduh do vašeg uva.
Slično je i sa prenošenjem više knjiga koje stoje uspravno. Ako se knjige prejako stisnu, neka od njih će iskočiti naviše, ako se pak slabo drže, počeće da ispadaju.
Isti proces događa se i kod zemljotresa. Pritisak drži blokove stena snažno priljubljene uz rasednu ravan u Zemljinoj kori. Trenje sprečava blokove raseda da se pokrenu lagano u stranu. Kada ovaj pritisak toliko poraste da može da savlada trenje, blokovi raseda se naglo pokreću jedan uz drugi. Pokretanjem blokova oslobađa se energija koja u vidu seizmičkog talasa putuje kroz zemlju i izaziva trešenje koje osećamo za vreme zemljotresa.
Ravan po kojoj se blokovi pokreću jedan uz drugi naziva se rasedna ravan. Ovaj proces pokretanja započinje se u tački koja se naziva hipocentar a obično se nalazi duboko u Zemljinoj kori, na rasednoj ravni. Epicentar je tačka na površini direktno iznad hipocentra. Proces raspadanja traje dok ga nešto ne zaustavi. Jedna od najznačajnijih tema za istraživanje seizmologa je kako se taj proces pokretanja blokova stvarno odvija.
Šta je rased?
Zemljotresi se dešavaju na rasedima. Rased je uska zona smrvljenog materijala koji leži između dva bloka stena kao šav. Može biti različite dužine od santimetarske do hiljade kilometara. Kada se zemljotres dogodi, blokovi se duž raseda pomere jedan uz drugi na suprotne strane.
Rasedna ravan može biti vertikalna, horizontalna ili nagnuta pod bilo kojim uglom u odnosu na površinu zemlje. Prema kretanju blokova razlikujemo dva osnovna tipa rasedanja: horizontalni i vertikalni. Samo ime govori o položaju rasedne ravni. Vertikalni rasedi pri tome mogu biti gravitacioni ili reversni, zavisno od toga da li se blokovi razmiču ili namiču jedan na drugi. Rasedna ravan ne mora uvek da bude vidljiva na površini. Ona može da bude pokrivena slojem tla koje kao jorgan prekriva rased pa se takva vrsta raseda naziva pokriveni rased. U reljefu se često vidi granica između doline i brežuljkastog terena.
Gde je bio zemljotres?
Epicentar zemljotres se definiše geografskim koordinatama jedne tačke i ako je ognjište zemljotresa mnogo veće od tačke. Ono može biti i stotinu kilometara dugo i nekoliko kilometara široko a epicentar se određuje sa tačnošću od nekoliko desetih od kilometara.
Imena se zemljotresima daju zbog lakše komunikacije i boljeg predstavljanja po lokalnosti na kojoj su se dogodili. Tako imamo Mionički zemljotres čiji je epicentar najbliži mestu Toljići.
Ako ste blizu epicentra možete i sami da grubo odredite na kom rastojanju od vas se zemljotres dogodio. U trenutku prvog udara koji ste osetili, počnite da odbrojavate sekunde do najjače trešnje, pa taj broj sekundi pomnožite sa 8 i dobićete rastojanje od vas do epicentra. Za 5 odbrojanih sekundi između početka i najjače trešnje zemljotres je imao epicentar na oko 40km od mesta gde ste vi.
Prethodni, glavni i naknadni udari
Zemljotresi se događaju u serijama. Najjači udar u seriji je glavni udar. Prethodni udar je onaj koji neposredno prethodi glavnom udaru. Učestali slabi prethodni zemljotresi u prostoru gde dugo nije bilo snažnijeg zemljotresa mogu da budu i najavljivači glavnog udara.
Naknadni udari su geografski vezani za prostor glavnog udara. Promena napona posle glavnog udara uzrok je preraspodele napona na rasednoj ravni koja izaziva pojavu naknadnih udara. Naknadni udari se najčešće događaju na samom rasedu glavnog udara a i na susednim rasedima koji su na rastojanju ne većem od dužine raseda glavnog udara. Broj i energija naknadnih udara naglo zamire sa vremenom. Ovaj proces je sličan naglom silasku jednog učesnika u klackanju na klackalici posle kojega drugome treba neko vreme da povrati ravnotežu i zaustavi klackalicu.
Sve dok je broj zemljotresa u žarišnoj zoni veći od onog koji je bio pre glavnog udara, govorimo o naknadnim udarima. Što je jači zemljotres to je i veći broj naknadnih udara a i njihova jačina. U proseku je razlika između glavnog udara i najjačeg naknadnog udara 1.2 jedinice magnitude.
Merenje zemljotresa
Zemljotrese registruju seizmološke stanice. Svaka seizmološka stanica beleži pomeranje tla. Kada se blokovi duž raseda pokrenu jedan uz drugi, oslobodi se energija koja se kao talas u vodi, u koju je pao kamen, širi po njoj. Što bliže mestu pada kamena talasi su veći a što je dalje oni su sve slabiji i slabiji. Tako se i seizmički talas prostire kroz zemlju. Seizmičke talase Mioničkog zemljotresa registrovale su stanice na preko 10000km. Na osnovu zapisanog zemljotresa određuje se magnituda zemljotresa. Magnituda zemljotresa je proporcionalna njihovoj energiji i vezuje se za ognjište zemljotresa. Najjači ikada registrovani zemljotres dogodio se 1960. godine u Čileu i imao je magnitudu 9.4 jedinica Rihterove skale. Razlika u magnitudi za jedinicu predstavlja 10 puta veće pomeranje, odnosno 34 puta veću energiju zemljotresa. Kakvi će efekti zemljotresa biti na površini zavisi od magnitude zemljotresa ali i od dubine ognjišta (hipocentra). Ako je ognjište dublje, deo energije će se potrošiti na putu do površine, pa će rušilački efekti zemljotresa biti manji nego za pliće ognjište.
Efekat zemljotresa na površini meri se intezitetom.
Intezitet zemljotresa se određuje obilaskom terena i osmatranjem i klasifikovanjem šteta na objektima. Skala inteziteta je često prema dorađivačima menjala svoje ime. Njen prvi tvorac je bio Merkali i stoga se često popularno tako i zove. Skala ima 12 stepeni, mada su u upotrebi samo osam. Prva dva stepena su neosetni zemljotresi a jedanaesti i dvanaesti nisu do sada imali praktičnu primenu, pa su tako zemljotresi bili od III do X stepeni inteziteta. Intezitet je mera za dejstvo zemljotresa na nekoj lokaciji. Tako je u Valjevu intezitet Mioničkog zemljotresa bio 6 stepeni a u Mionici 8 stepeni Merkalijeve skale.
Najčešća zabuna je razlika između magnitude i inteziteta zemljotresa.
Zemljotres ima samo jednu magnitudu, tj. izvornu jačinu vezanu za hipocentar i ona se računa na osnovu merenja seizmografom. U zavisnosti od mesta posmatranja jedan zemljotres ima mnogo inteziteta. U Mionici, i mnogim mestima u blizini, zemljotres iz 1998.godine bio je VIII stepena inteziteta. Taj isti zemljotres je u Beogradu bio V stepena a u južnoj Mađarskoj II stepena. Intezitet zavisi od jačine trešnje.
Sličnost iz svakodnevnog života je ulična svetiljka koja u neposrednoj blizini svetli dovoljno jako da može i da se čita, ali kad se sa kraja druge ulice vidi samo kao svetlost u daljini iako je njena jačina (magnituda) ostala ista, intezitet osvetljaja je sa udaljavanjem sve manji i manji (intezitet).
Od čega zavisi jačina trešnje?
Od jačine trešnje zavisi koliko će biti oštećenih objekata, stoga je prirodni pitanje od čega ona zavisi. Tri su osnovna faktora od kojih zavisi jačina trešnje i to:
• magnituda zemljotresa
• rastojanje od hipocentra
• lokalni uslovi tla

Dužina trajanja trešnje zavisi od magnitude zemljotresa. Zemljotresi velikih magnituda duže traju. Zemljotres magnitude 5 do 6 jedinica Rihterove skale traju od 5 do 10 sekundi.
Sa rastojanjem od hipocentra menja se i način trešnje. U epicentralnoj zoni ona je oblika naglog udara u vis ili propadanja naniže sa učestalim promenama položaja kao da je sve na nekom velikom situ koje se žustrim pokretima treska. Do četiri puta se u jednoj sekundi u epicentralnoj oblasti zemljotresa tlo pomeri s jedne na drugu stranu. Na udaljenim lokacijama te su promene sve sporije tako da konačno izgledaju kao ljuškanje u čamcu, pa se jednom u sekundi promeni položaj.
Na osnovu načina trešnje i vi možete, dok zemljotres traje, da procenite da li je lokalni ili neki dalju. U epicentralnoj oblasti se najčešće čuje zvuk nalik pucnju, udaru groma. Ovaj zvuk sa udaljavanjem od epicentra liči na grmljavinu, pa dalje na udaljenu grmljavinu i konačno huk.
Ono što nanosi štete objektima je upravo taj način trešnje. U epicentralnoj oblasti više stradaju mali objekti a na dalekim lokacijama visoki.
Lokalni uslovi tla imaju veliki uticaj na efekte zemljotresa. Na nepovoljnim lokacijama ti se efekti mogu uvećati za jedan stepen a na povoljnim umanjiti.
Nepovoljni uslovi tla su meka nekonsolidovana (nevezana), nasuta tla, rečne doline, peskovita i glinovita tla. Nivo podzemnih voda blizu površine je takođe nepovoljan faktor.
Primer iz života:
Žustrim drmanjem jabukovog drveta možete samo da otresete jabuke ali ako dovoljno dugo žustro drmate plast sena on će se skroz ili delimično porušiti.
Gde smo mi u svetu seizmičnosti?
Srbija nije prostor visoke seizmičke aktivnosti ali se u njoj dešavaju zemljotresi čija magnituda dostiže 5.8 jedinica Rihterove skale. Po svojoj energiji ovakvi zemljotresi mogu biti i rušilački.
Od velikog svilajnačkog potresa 1893. godine do danas, u Srbiji se dogodio veliki broj zemljotresa čiji su epicentri prikazani na karti, a najjači od njih bili su Vitina 1921., Lazarevac 1922, Kruševac 1972., Kopaonik 1980. i Mionica 1998., 1999., Trstenik 2000., Gnjilane 2002. ...
Ovi zemljotresi svojim položajem markiraju najznačajnije žarište zone u prostoru Srbije. Glavne udare su pratile kopaonička žarišna zona. U njoj su se izrazito jaki naknadni udari dešavali i pet godina posle glavnog udara.
Najšire prihvaćena pretpostavka o genezi zemljotresa u regionu Srbije je da su njihova žarišta vezana za dubinske razlome kao stare oslabljene zone ili pak da njihov uzrok leži u nejednakoj brzini savremenih diferencijalnih vertikalnih kretanja.
Osnova za interpretaciiju zemljotresa su karte raseda. Koji su rasedi aktivni, tj. oni na kojima se mogu očekivati zemljotresi prikazano je na seizmotektonskoj karti. Republički seizmološki zavod radi takvu kartu i ona će biti objavljena. Ova karta služi kao osnova za izradu karte seizmčkog hazarda koja prikazuje gde se koliko jaki zemljotresi mogu prosečno očekivati u dužem vremenskom intervalu.
Na osnovu karte hazarda lako je utvrditi u kojoj zoni živite i pripremati se prema realnoj opasnosti za neizbežno.
Šta možemo da uradimo da se štete umanje?
Iako zemljotresi ne mogu da budu sprečeni, savremena nauka nudi rešenja koja se koriste za smanjenje njihovih efekata. Seizmolozi mogu da izdvoje sa značajnom tačnošću prostore u kojima se mogu očekivati zemljotresi kao i da odrede njihove maksimalne očekivane magnitude. Građevinksi inženjeri mogu da projektuju objekte koje te silne zemljotrese mogu da izdrže. Postupak koji se stoga predlaže u cilju šta možemo da uradimo da se smanje štete je prevencija.
Prevencija podrazumeva sve radnje kojima se smanjuje rizik događanja šteta od zemljotresa. U proces prevencije uključeno je društvo preko odgovarajućih zakona o gradnji i štaba civilne zaštite.

U vašem štabu civilne zaštite mmožete dobiti informacije
• kojoj seizmičkoj zoni pripadate,
• kako da ojačate svoju kuću da izdrži buduće zemljotrese,
• kako da se ponašate u uslovima pre i posle zemljotresa,
• gde su prostori evakuacije za slučaj elementarnih nepogoda,
• koja radio stanica prenosi sva uputstva i informacije štaba.
Štab je u stalnoj vezi sa Republičkim seizmološkim zavodom i poseduje tačne i proverene informacije.
Jedan od osnovnih subjekata u procesu prevencije ste vi. Najviše vi sami možete da učinite za sebe tako što ćete napraviti plan pripreme za zemljotres i učinite vašu kuću bezbednom.

U vašem planu treba da postoje sledeće etape:

Pre zemljotresa
• Učvrstite čvrsto police i regale za zid.
• Smestite dugačke i teške predmete na niže pregrade u policama.
• Lomljive predmete kao što su tegle, flaše, čaše držite u zatvorenim ormanima sa bravama.
• Teške predmete kao što su slike sa velikim ramovima, ogledala, postavljajte na zidove udaljeno od mesta gde se spava ili sedi.
• Dobro učvrstite lampe iznad uzglavlja.
• Popravite pokvarene strujne vodove jer oni mogu biti uzrok požara.
• Pribavite mišljenje eksperta ako postoje znaci strukturnih oštećenja.
• Sve vrste otrova i zapaljivih materija obezbedite smeštajem u zatvorenim ormanima sa bravama na najnižim policama.

Utvrdite bezbedna mesta u svakoj od prostorija
• Ispod masivnog nameštaja kao što su stolovi ili klupa.
• Dalje od prozora ili velikih staklenih površina kao i nameštaja koji može da se prevrne.
• U zoni nosećih zidova.
• U starim kućama u dovratku.

Locirajte bezbedna mesta napolju
• Na otvorenom, udaljeno od objekata, drveća, telefonskih i električnih vodova.

Proverite da li svaki od članova porodice zna kako da se ponaša u uslovima događanja zemljotresa i vežbajte. Naučite decu kako da pozovu hitne telefone i koju radio stanicu da slušaju za neophodna uputstva o ponašanju i informacije.

Šta treba da uvek imate pri ruci
• Baterijsku lampu sa rezervnim delovima.
• Tranzistorski prijemnik.
• Čvrste cipele.
Napravite plan i mesto sastanka u slučaju bilo koje nepogode.

U vreme zemljotresa ako ste unutra
• Ostanite unutra.
• Sklonite se pod komad teškog nameštaja kod nosećeg zida i držite se.
• Zaštitite glavu rukama.
• Najopasnije je tokom trešnje pokušavati napuštati zgradu, jer predmeti mogu da padaju po vama.
• Smestite se dalje od staklenih površina.
Ako ste napolju
• Pomerite se na otvoren prostor, dalje od zgrada, uličnih svetiljki i raznih vodova.
• Ostanite na otvorenom dok trešnja ne prestane.
Ako ste u prevozu
• Zaustavite se brzo i ostanite u vozilu.
• Pomerite se na otvoreni dalje od zgrada, drveća, nadvožnjaka i vodova.
• Kada trešnja prestane nastavite sa oprezom. Izbegavajte mostove i rampe koje mogu biti oštećene zemljotresom.
Ako ste na mestu javnog okupljanja
• Ostanite na svojim sedištima i zaštitite glavu i ramena rukama.
• Ne pokušavajte da napustite stadion dok trešnja traje.
• Po prestanku zemljotresa mirno i u logičnom redu napustite objekat.

Posle zemljotresa
• Pripremite se za život sa naknadnim udarima. Iako su slabiji od glavnog udara prouzrokuju dodatna oštećenja a mogu i oštećene zgrade da poruše. Naknadni udari mogu da se jave i posle više meseci.
• Pomozite povređenima i zatrpanim osobama. Pružite prvu pomoć ali ne pomerajte teško povređene osobe sem ako nije neophodno, dok ne dođe medicinska pomoć.
• Slušajte tranzistor da čujete poslednja uputstva za ponašanje.
• Ne ulazite u oštećene objekte. Vratite se u njih tek pošto od nadležnih dobijete dozvolu.
• Telefon koristite samo za hitne pozive.
• Odmah otklonite sve prosute zapaljive materije. Napustite prostor u kome se oseća miris hemikalija ili gasa.
• Zatvorena i zapaljiva vrata otvarajte pažljivo.
• Proverite pažljivo i u celosti dimnjake zbog eventualnih oštećenja.
• Oprezno sa životinjama jer se mogu dramatično promeniti neposredno posle zemljotresa.

Provera stanja u oštećenim domovima
• Proverite ispravnost električnog sistema. Ako vidite ili čujete varničenja, osećate miris instalacija, isključite struju na glavnom sandučetu ili prekidaču.
• Proverite vodovodne i kanalizacione cevi. Ako su oštećene, nemojte ih koristiti. Vodu iz zamućenih bunara, pogotovo ako su u istom dvorištu sa septičkom jamom nikako ne koristite do saveta stručnjaka.
Najveće zablude
Zemljotresi se dešavaju samo noću ili samo danju.
Zemljotresi se dešavaju pri nekim specifičnim metereološkim prilikama (suvo, kiša, itd.).
Prilikom zemljotresa neko ili nešto je propalo u zemlju, nešto mistično poraslo i proradiće vulkan.
Ako imate dobar zakon o protivseizmičkoj gradnji dobre su nam i zgrade.
Sakrijte se u dovratku u savremenim građevinama.